Dan 3. veče

Danas je nebo gorjelo. Zagušujuća crvena magla se spustila. Opet osjetih nemir duboko u sebi i shvatih da se mogu na kratko sakriti ali ne i pobjeći od njega. Proći će dosta vremena pre nego on postane moja prošlost.

Pokušao sam kupanjem u rijeci saprati taj osjećaj sa sebe. Nisam mogao. Sve rijeke ovoga svijeta ga ne bi sprale. Jedino bi prelazak preko Aherona učinio da sve stane. Ali nije to za mene, ja sam borac.

Lutao sam, lutao tražeći nešto, nešto nedokučivo, nešto meni strano. Treba mi promjena. Želim da nešto ili neko točak mog života zavrti tako jako da ispadne iz ležišta i počne se nekontrolisano okretati u beskraju prostora i vremena...

Večeras sam prvi put čitao uz svjetlost svijeća. Osjećaj je zadivljujuć. Način na koji slova igraju pod takvom svjetlosti čini da duša treperi.