Više se i ne sjećam kada sam to izgubio sebe, gdje i zašto. Danas sam toga postao bolno svjestan i imam potrebu to pretočiti u nešto opipljivo, stoga počinjem pisati ovaj dnevnik. Ovo je prvi unos.

Dan 1. jutro

Pogledao sam sebe u ogledalu, to više nisam ja. Ko je ovaj čovjek preznog pogleda? Postao sam i suviše ravnodušan, sve manje zainteresovan za okruženje. Ljudi su bezlični a njihove priče besmislene. Lutam zemljom besciljno, tumaram bez povoda.

Udario sam sebi šamar ne bih li se trgao, ništa ne osjetih. Pokušah nešto reći, usne se otvoriše ali glasa nije bilo. Samo sablasna tišina.

Loš osjećaj.